Međutim, manekenstvo nije njena jedina preokupacija. Tara se bavi glumom, kik boksom, kung-fuom, a sa drugaricama često igra i fudbal. Takođe, proglašena je nedavno za najboljeg đaka Egipta.
- Jako mi je važno da organizujem svoje vrijeme, jedino tako mogu da ispunim sve obaveze koje me čekaju u jednom danu. A inače, volim da učim, pohađam britansku gimnaziju i uživam u biologiji, matematici i engleskom jeziku - otkriva Tara i dodaje da su joj jako bitne vrijednosti kojima je škola uči i koje se ona trudi da njeguje.
- Vjerujem i znam da je unutrašnja ljepota najvažnija. Ovo što je napolju sa godinama će proći. Ako si lijep iznutra i ako imaš veliko srce i ako si pametan, po meni je to veće blago nego spoljašnja ljepota. Zato mi je bitna škola i veoma mi je važno da budem dobar đak. Trudim se da budem prema ljudima fina, ljubazna i dobra, da me oni vole zato što sam dobra iznutra, a ne zato što sam lijepa, a možda glupa - ističe Tara.
Manekenstvom se, dodaje, profesionalno bavi od svoje 14. godine i uz osmijeh kaže da dok je slikaju ništa ne osjeća - ni bol, ni hladnoću, ni vrelinu koja, žali se, ponekad vlada u Kairu.
- Uživam u ovom poslu. A sve je došlo sasvim slučajno. Kada je izašao konkurs za takmičenje za Miss Teen Egipta, prijavila sam se i to je bilo prvi put da učestvujem u tako nečemu, iako sam i ranije radila kao model. Zaista nijesam očekivala uspjeh. Onda su poslali moje i slike nekoliko djevojaka u Brazil, gdje se održavalo svjetsko takmičenje za najljepšu tinejdžerku i izabrali su mene da predstavljam svoju zemlju. Otišla sam u Brazil, sa 30-ak djevojaka iz drugih zemalja, provele smo tamo nedjelju dana i to je divno iskustvo. Izašla sam iz toga kao prva pratilja - prisjeća se Tara i dodaje da je prva serija fotografija koje je u životu uradila dospjela na naslovnu stranu jednog afričkog časopisa.
- Ipak, napravila sam razliku između modelinga i učestvovanja na takmičenju ljepote. Jer, kada radiš neku reviju, ne treba sebe da staviš u prvi plan, već kreaciju koju nosiš. U Brazilu je, pak, bilo drugačije - morala sam da se smijem ljudima i da sebe istaknem. To mi je bilo pomalo teško, ali dobro se završilo - skromno kaže ova tinejdžerka, čije se lice pojavilo i na naslovnici čuvenog magazina “Elle”.
- Te fotografije sam uradila u Dubaiju. Moja mama, koja je i moj agent, ugovorila mi je snimanja, pa sam se pojavila na naslovnici francuskog, afričkog i arapskog “Ella”. To je veliki uspjeh i ponosna sam na to - priča Tara. Ipak, i pored svih aktivnosti kojima se bavi i među svim snovima koje sanja, jedan se izdvaja - onaj o holivudskoj karijeri. Jer, Tara se već oprobala kao glumica i zaljubila se u tu umjetnost.
- Da, radila sam jednu tinejdžersku seriju. To je bilo predivno iskustvo i ona će biti emitovana u Egiptu sredinom januara. Bila sam dio super ekipe, svi smo bili glumci - početnici i jako smo se lijepo družili. Nakon svega toga, počela sam da sanjam još jedan od mnogih snova, a to je da postanem holivudska glumica. Zato ću studirati biznis, jer mi to nekako ide uz glumu, iako sam ranije planirala da studiram astronomiju, biologiju, ekologiju, pa čak i medicinu - otkriva Tara.
U ostvarenju tog plana pomoći će, joj, kaže, vjera u sebe.
- Treba vjerovati u sebe, to uvijek govorim svojim drugarima i vršnjacima. To je najvažnije, jer ako ti ne vjeruješ u sebe, neće ni drugi ljudi. Kakav god da si, ti si super, tako treba misliti. Jer, ako nijesi uspješan u nečemu, sigurno ćeš biti u nečem drugom. Tako razmišljam i ne dozvoljavam da me tuđe loše kritike i riječi obeshrabre. Vjerujem u svoje snove i sve ću dati da ih pretvorim u javu - obećava Tara Emad.
Priroda drugačija ljudi slični
Razlike između Egipta i Crne Gore, kaže Tara, ogromne su. Ali, ponekad, dodaje, primjećuje i sličnosti.
- Ovdje ima puno brda, zelenila, što ja obožavam. U Egiptu toga nema, tamo je pustinja, dosta je drugačije. Ipak, svaka zemlja je lijepa na svoj način. Ja sam se u Egiptu rodila, tamo živim, tamo su moji prijatelji, škola, tamo sam postigla uspjehe u manekenstvu, glumi... Crna Gora je mjesto gdje imam puno rođaka i gdje uvijek volim da dođem. Ljudi u Egiptu su, takođe, jako ljubazni, kao i ovdje, ali mislim da su najviše slični po tradicionalizmu koji njeguju i jedni i drugi - objašnjava.
Slike iz pustinje
Slikanje Tari oduvjek, priznaje, ide od ruke. U moru snimanja koje je odradila, teško je, kaže, izdvojiti najinteresantnije. Radila je sa šminkerima Naomi Kempbel i Klaudije Šifer, sa fotografima koji su poznati u cijelom svijetu, ali joj je, kao najdraže, ostalo, jedno februarsko slikanje koje je bilo organizovano u pustinji, u hotelu koji nema struju.
- Proveli smo tamo četiri dana, a spavali smo u ekološkom hotelu usred pustinje. Bio je februar, noći su bile ledene, a ja sam bila jako bolesna. Hranili smo se povrćem koje vlasnici hotela sami gaje, a uveče se grijali u krevetu specijalnim vrućim vrećicama koje bismo zavukli ispod jorgana. A kada bi svanulo jutro, temperatura se penjala i sve je bilo divno, sunce, pustinja, doručak napolju... Tu foto-sesiju pamtim, jer je bilo jako zanimljivo, a i zato što su te fotografije bile odskočna daska u mojoj karijeri modela - prisjeća se Tara.
